Intervjuirala: doc. dr. sc. Alica Grilec

Jadranka Akalović rođena je 1951. godine u Varešu, u Bosni i Hercegovini. Obrazovala se na Prirodno – matematičkom fakultetu Univerziteta u Sarajevu i stekla zvanje dipl. ing. kemije, a psihološko-pedagoško obrazovanje stekla je na Sveučilištu u Osijeku Pedagoškom fakultetu. Odlukom Vijeća tehničkog područja Sveučilišta u Zagrebu izabrana je u nastavno zvanje predavača na Sveučilištu u Zagrebu Tekstilno-tehnološkom fakultetu u području tehničkih znanosti, polje kemijsko inženjerstvo u razvoju materijala.

U periodu od 1980. do 2000. godine zaposlena je kontinuirano u kožarsko–prerađivačkoj industriji. Radila je u tvornici kože Cibalia Vinkovci, te u tvornici obuće Astra Zagreb na poslovima rukovoditelja laboratorija i razvoja, pripreme proizvodnje, direktora i pomoćnika direktora.

Rad na obrazovanju kadrova za potrebe kožarske i obućarske industrije datira od 1982. do 1991. suradnjom u nastavi stručnih predmeta kožarskog smjera Srednje strukovne škole u Vinkovcima. Na stručnom studiju Obućarske tehnologije od 2002. nastavila je svoj nastavni rad pri Sveučilištu u Zagrebu Tekstilno-tehnološkom fakultetu gdje je i trenutno predavač i nositelj više stručnih kolegija. U Hrvatskoj akreditacijskoj agenciji je angažirana kao ekspert ocjenitelj za područje ispitivanja kože i obuće.

Također, članica je Tehničkog odbora za kožu i obuću Hrvatskog zavoda za norme. Područje njezina znanstvenog interesa vezano je uz primjenu novih štavnih sredstava u tehnološkim procesima bezkromne štave ovčje i goveđe kože te strukturu i svojstva gotovih koža za izradu obuće i koža za specijalne namjene (perivost, tisak na koži, primjenu infrared tehnologije na koži).
Dobitnica je sljedećih nagrada:

1. Hrvatskog salona inovacija – INOVA budi uzor, Zagreb, 2011. god.
2. Nagrade gradonačelnika grada Zagreba INOVA budi uzor, Zagreb, 2011. god.,
3. INPEX, Pittsburgh, PA USA, 2008. god.,
4. BRITISH INVENTION SHOW, London, 2007. god.,
5. Hrvatskog saveza inovatora – INOVA, Zagreb, 2007. god.,
6. INPEX, INOVA, Zagreb, 2007. god. te
7. Nagrade regionalne smotre inovacija i prototipova BUDI UZOR, Osijek, 2005. god.

Objavila je više znanstvenih i stručnih publikacija i izradila niz stručnih elaborata za potrebe industrije.
U radu na projektima izdvajaju se

1. Projekt sanacije otpadnih voda kožare, Vinkovci (1985.),
2. Tehnološki projekt za industrijski pogon kožare, Pavlodar, SSSR (1987.),
3. Izmjene i dopune JUS standarda za sirovu i gotovu kožu (1985. -1989.), Tehnologijski projekti Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa: Konstrukcija i tehnologija proizvodnje obuće pogodne za pranje u vodenom mediju (TP 00117 – 015, 2005. – 2008.),
4. Tehnologijski projekt Perivo ovčje krzno (TP – 07/0120-01, 2005. – 2007.), Složeni tehnologijski istraživačko – razvojni projekt (STIRP) Hrvatski antropometrijski sustav (2004.), te
5. Tehnologijski projekt Periva koža, (TP 03/125 – 26, 2003./2005.).

Kao istraživač i voditelj radne skupine, trenutno sudjeluje u radu na istraživačkom projektu Udobnost i antimikrobna svojstva tekstila i obuće, Hrvatska zaklada za znanost (P-2016-06-5278), voditelj: Prof.dr.sc. Zenun Skenderi.

Jadranka Akalović članica je i povjerenstva za izradu strukovnog kurikula za kvalifikaciju „Modelar obuće i kožne galanterije“ u Obrazovnom sektoru tekstil i koža (2011.), kao i radne skupine za Razvoj standarda zanimanja tehnologa (2015.).

1) Nedavno ste jednoglasno izabrani za Predsjednicu društva, kakva je vaša vizija razvoja društva u vašem mandatu?

Čast mi je biti predsjednicom Hrvatskog društva kožara i obućara koje broji svojih 66 godina rada na očuvanju i promicanju struke.  Zahvalna sam članovima na ukazanom povjerenju koje je i obvezujuće za mene. Moja vizija razvoja Društva je okupljanje članova radi unaprjeđenja struke, formiranja znanstvenog i stručnog mišljenja o bitnim stručnim pitanjima.

Kada sam prije skoro četrdeset godina počela s upoznavanjem kožarske struke od velike pomoći bila su mi upravo okupljanja u organizaciji Društva. Sjećam se mojeg prvog takvog iskustva u Karlovačkoj kožari 1980. godine na temu pročišćavanja otpadnih voda kožare, gdje je demonstriran uređaj konstruiran u suradnji sa znanstvenicima Više kožarske škole iz Karlovca.

Časopis Koža i obuća bio je tada kategoriziran kao znanstveni i s uvijek aktualnim temama bio poveznica primijenjene znanosti i razvoja kožarske i obućarske tehnologije, nezaobilazna literatura u mom koračanju kroz tajne struke.

Ja osobno želim staviti u fokus Društva okupljanje članstva iz privrede i znanosti kao i časopis K&O. Vjerujem da ću timskim radom Uprave i svih Odbora Društva imati uspješan mandat i sa zadovoljstvom predati mlađima vođenje Društva daljnjih 66 godina.

2) Koja bi po vama trebala biti uloga HDKO-a obzirom na udio gospodarstvenika i znanstvenika u društvu?

Smatram da treba raditi na omasovljenju Društva i aktivnom sudjelovanju u njegovom radu, posebice članova iz redova gospodarstvenika kao i znanstvenika radi ostvarenja vizije Industrije 4.0. Primjena znanstvenih i inovativnih rješenja za unaprijeđenije proizvodnog procesa i kvalitete proizvoda nezamisliva je bez sinergije i inicijative znanstvenika i gospodarstvenika. Bez toga bi bilo nemoguće povezati tradicionalnu industrijsku obućarsku i kožarsku tehniku sa digitalnom tehnologijom. Tako bi primjerice bilo potrebno potaknuti multidisciplinarni pristup u djelatnosti, istraživačke aktivnosti za optimiranje proizvodnje, biomehaničke značajke, sigurnost i udobnost obuće itd.

U tom smislu smo planirali rad našeg Odbora za razvoj i tehnologiju. Prema definiranim problemima koji će biti predmet rada Odbora uvijek će se uključivati i svi koji mogu doprinijeti rješenju svojim stručnim ili znanstvenim kapacitetima. Danas oni, na žalost, ne znaju jedni za druge i  ja tu vidim ulogu Društva – u njihovom upoznavanju i povezivanju kroz zajednički rad.

3) Koje aktivnosti Društvo planira provesti sljedeće godine?

Pored spomenutih aktivnosti okupljanja koje će biti trajnog karaktera veliki posao pred nama je unaprjeđenje našeg časopisa K&O. Upravo zato je Uređivački odbor časopisa osnažen uključivanjem znanstvenika TTF-a, a uskoro i znanstvenika iz svijeta čije je područje znanstvenog rada povezano s našom strukom.

Pored toga, mislim da je važno što prije ostvariti suradnju sa tijelima državne uprave radi boljeg pozicioniranja u društvu i kvalitetnijeg utjecaja na odlučivanje u razvoju naših gospodarskih subjekata. U realiziranju ove aktivnosti, planiramo ostvariti suradnju i sa srodnim udrugama radi zajedničkog nastupanja. U planu je i Suradnja sa strukovnim školama, Agencijom za strukovno obrazovanje, Sektorskim vijećem na rješavanju problema četverogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja.

4) Hoće li biti organizirani neki skupovi ili edukacije za gospodarstvenike?

Da. Svakako ćemo kroz aktivnosti naših Odbora definirati interesantne i korisne teme za održavanje skupova, ali i razmjenu iskustava i znanja kroz edukaciju naših stručnjaka iz gospodarstva kao i nastavnika iz obrazovnih institucija. Mislim da potičući sinergiju ovih dvaju temeljnih stupova svakog napretka, možemo kao Društvo doprinijeti razvoju struke. Pripremamo se za sudjelovanje u radu ovogodišnjeg Regionalnog skupa kožara i obućara čiji je pokretač i prvi organizator upravo HDKO.

Pored toga znanstveno-stručni skup Tekstilna znanost i gospodarstvo (TZG) s međunarodnim sudjelovanjem koji organizira TTF, zadnjih je godina tematski usmjeren i na kožarsko prerađivačku znanost te nam daje nam priliku za sudjelovanje.

5) Kakav je po vašem mišljenju, potencijal razvoja sektora kože i obuće u Hrvatskoj?

Proizvodnja kože i proizvoda od kože po svojim proizvodnim i izvoznim  rezultatima zauzima značajno mjesto u hrvatskom gospodarstvu. Svjedočimo otvaranju novih pogona uprkos konkurenciji koju nameće globalno tržište.

Prema dokumentu Industrijska strategija RH 2014. – 2020. Ministarstva gospodarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, potencijali razvoja sektora kože i obuće su tradicija ovoga sektora, te blizina drugim europskim tržištima. Tradicija obrade kože, izrade obuće i drugih kožnih proizvoda podrazumijeva da imamo stručnjake i ”recepturu”, a blizina drugim europskim tržištima uvijek je bila naša prednost. Pamtim je čak i u vrijeme domovinskog rata.

Ove potencijale su koristila naša uspješna poduzeća u restrukturiranju proizvodnje, jačanju konkurentnosti kroz vlastito brendiranje, specijalizaciji, kooperantskim odnosima itd. Sigurna sam da je moguće i u budućim perspektivama sektora, korištenjem navedenih potencijala i zajedničkim naporima struke i znanja, podizati produktivnost i unaprjeđivati procese, mjeriti uspjehe novim komparativnim prednostima i većom dodanom vrijednosti, inovacijama i mijenjanjem tržišta. Naglasila bih da je značajan napredak u sektoru već učinjen u zaštiti okoliša, sigurnosti i zdravlja ljudi.

6) S obzirom na vaše dugogodišnje iskustvo rada u kožarskoj i obućarskoj industriji, koje ste značajne promjene primijetili kroz prethodni period, nakon ulaska Hrvatske u EU?

Pored prednosti koje se mogu pripisati trgovinskoj politici EU, sada znamo kako Brisel radi, pa i kada se čini da je budućnost EU na kocki, zamjetna je ohrabrujuća spremnost za promjene unatoč svemu.

Ja tu vidim veliku prednost ulaska u EU i za našu industriju kože i obuće, koja po ugledu na vodeće zemlje EU, prepoznaje šansu u jačanju svojih pozicija unutar globalne konkurentnosti kroz tehnološki razvoj proizvodnih kapaciteta. Svugdje u EU radnici u proizvodnji obuće traže pomoć, što pokazuje promjene u gospodarskom miljeu proizvodnje obuće, za što je nužna struktura treninga i obuke od radnika do inženjera. Očekivala sam veću poslovnost EU partnera kada je riječ o našim certificiranim proizvodima s obzirom da imamo akreditirane laboratorije za provođenje certifikacijskih postupaka i da smo usvojili i usvajamo sve europske tehničke norme za kožu i obuću.

Uprkos tome često nam se nameću dodatni kriteriji kvalitete gotovo lokalnog karaktera što nas dovodi u neravnopravan položaj na nekim tržištima EU. To nije dobro.

7) Koji su glavni problem i zapreke s kojima se susreće sektor kože i obuće, a HDKO im može barem malo pripomoći?

Naša poduzeća se bore s nedostatkom sredstava za ulaganja, imaju malo prostora za istraživanje, inovacije i razvoj. Hrvatsko društvo kožara i obućara može i treba im biti podrška kroz rad svojih odbora, posebice u poticanju razvoja novih i inovativnih proizvoda, unaprjeđenja proizvodnih procesa s primjenom novih tehnologija, usvajanju vještina kroz edukacijske programe, usklađivanje sa standardima kvalitete, zaštite okoliša, certificiranja eko proizvoda, štednju energije itd.

8) Obzirom da broj zaposlenih u kožarskoj i obućarskoj industriji u Hrvatskoj konstantno bilježi porast, što bi poručili mladima koji razmišljaju o karijeri u industriji kože i obuće?

Ja se s tim porukama ”borim” već dobrih petnaest godina pokušavajući u svojim studentima razviti ljubav prema ovoj struci, a kako bi mogli osmisliti i svoju karijeru u industriji kože i obuće. Sugeriram im čak na kojim poslovima trebaju graditi svoju karijeru i gdje uz dosta rada, stjecanja novih znanja stvaraju pretpostavke za karijeru bez granica.

Ne mogu reći da nemam uspjeha u tome, iako nije lako boriti se sa stereotipima kojima su mladi izloženi. Nije lako mladom čovjeku objasniti da je uz relativno malu plaću koja ga očekuje u ovoj struci, neizmjerna vrijednost znanja koje može akumulirati i u datim okolnostima na razne načine kapitalizirati.

Članovi Hrvatskog društva kožara i obućara pozvani su na promjenu stava o važnosti stvaranja javnog stručnog mišljenja i djelovanja čime bi sigurno privlačili mlade za ova zanimanja.